Nakon što su isusovci došli u Zagreb 1606. godine, a sljedeće 1607. osnovali gimnaziju, osjetila se u Zagrebu velika potreba za domaćom tiskarom. Sredinom 17. stoljeća pojavio se dobrotvor, hrvatski plemić Petar Bošnjak, rodom iz križevačke županije, zahvaljujući kome je bilo moguće nabaviti prvu zagrebačku tiskaru. Petar Bošnjak je bio tajnik ugarskog palatina Franje Vesselényija, umro je oko 1660., a oporučno je dio svoga imetka ostavio za osnutak tiskare u svojoj domovini. Protonotar hrvatskog kraljevstva Ivan Zakmardi Dijankovečki predao je zagrebačkim isusovcima u pokojnikovo ime 1900 forinti za osnutak javne tiskare (pro erigendo typo publico). S tim novcem isusovci su 1667. godine kupili tiskaru isusovačkog kolegija u Ljubljani te je prenijeli u Zagreb. Danas je teško utvrditi zašto u to vrijeme nije proradila tiskara ni u Ljubljani ni u Zagrebu. Možda je razlog bio što tiskara nije bila cjelovita, ali vjerojatnije zato jer ni u Ljubljani ni u Zagrebu u to vrijeme nije bilo osobe koja je bila doista zainteresirana ili stručno sposobna za organiziranje tiskare.