Gospodarske su izložbe ili tzv. „svjetske izložbe“ u devetnaestom stoljeću vrlo popularne. Ti su društveni događaji od iznimnoga značenja za neki narod i grad kao prigoda za okupljanje građana i prikaz sveukupnog stupnja razvitka nekog naroda. Na njima se predstavljaju najnovija gospodarska dostignuća i tehnički izumi, ali i proizvodi primijenjene umjetnosti, pa i izvorna umjetnička djela. Još od 18. stoljeća, kad je 1798. godine u Parizu organizirana prva izložba takve vrste, pa tijekom cijelog devetnaestog stoljeća, održavaju se redovito velike svjetske izložbe u značajnim europskim gradovima (prije svega Parizu i Londonu, a 1873. godine konačno se pridružuje i Beč). Gradovi koji organiziraju i ugošćuju takve izložbe potvrđuju time svoj status metropola te ujedno postaju meta prvih turističkih pohoda znatiželjnika koji dolaze iz najrazličitijih krajeva kako bi razgledali tehnološke i umjetničke domete koji postaju mjerodavnim uzorima na svjetskoj razini. Zagrebački gospodarstvenici, trgovci i istaknuti društveni djelatnici, okupljeni oko Trgovačko-obrtničke komore godinama sustavno prate tu vrstu događanja u Europi i razmišljaju o pripremanju gospodarske izložbe u Zagrebu.

Za Hrvate je osobito značajna bila Svjetska izložba u Beču (1873.), tršćanska izložba 1882. godine te Milenijska izložba kraljevine Ugarske održana u Budimpešti 1896. godine, za koju je bio osmišljen i izgrađen zagrebački Umjetnički paviljon.

· Prva izložba dalmatinsko-hrvatsko-slavonska 1864.

Organizirali su je zagrebački gospodarstvenici okupljeni oko Trgovačko-obrtničke komore, a obuhvatila je cijelo gospodarsko i kulturno stanje ondašnjeg Zagreba i cijele "trojedne kraljevine“. Predstavila je gospodarske i obrtne proizvode - plodine, industriju, mali i kućni obrt, te voluminuzne strojeve (među kojima valja istaknuti lokomobil, parni stroj "na osam konjskih silah“ koji je bio smješten u samom središtu trga ispred glavne izložbene zgrade, a mogao je služiti za poljodjelske radove, ali i kao pogonski stroj u industriji). U daščarama i dvorištu bile su smještene životinje. Međutim, u širokom rasponu eksponata, bile su zastupljene i umjetnine kao i raritetne knjige i rukopisi iz privatne zbirke Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Izložbu su podupirali ban Šokčević i nadbiskup Juraj Haulik, a održana je na prostoru pred zgradom tadašnje Opće zemaljske bolnice u kojoj je 1864. godine privremeno bila smještena Realna gimnazija (kasnije Tvornica duhana, a od 1882. središnja zgrada zagrebačkog Sveučilišta). Popraćena je obuhvatnim katalogom na hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku kao i foto-albumom Ludviga Švoisera Uspomena na Zagreb.

· Gospodarsko-šumarska jubilarna izložba hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga družtva u Zagrebu godine 1891.

Zajedno s gospodarskom izložbom održanom 1864. godine, preteča je Zagrebačkog zbora, te kasnije za grad toliko značajnog Zagrebačkog velesajma. Organiziralo ju je Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo proslavljajući ujedno na taj način pedesetu obljetnicu svojega postojanja i djelovanja. Ban Dragutin Khuen-Héderváry svečano ju je otvorio 15. kolovoza, a 15. listopada zaključio ju je Ljudevit pl. Vukotinović, predsjednik izvršnog izložbenog odbora. Odražavala se na prostoru Sveučilišnog trga, tj. ispred zgrade Hrvatskog pjevačkog društva "Kolo" i "Hrvatskog Sokola" na južnoj strani i zgrade Sveučilišta na sjevernoj. Okupila je izlagače i posjetitelje iz svih hrvatskih krajeva. Popraćena je monografijom koju je priredio Janko Ibler, te foto-albumima Hinka Krapeka i Ivana Standla, a pratio ju je i zagrebački tisak, osobito časopis "Dom i sviet".

Nabrojimo neke od značajki kojima se ova gospodarska izložba trajno upisala u povijest Zagreba i Hrvatske: Kraljevine Hrvatska i Slavonija te grad Rijeka pripadale su ugarskom dijelu Monarhije, a Dalmacija i Istra austrijskom. Okupivši izlagače iz svih hrvatskih krajeva, uključujući Dalmaciju, organizatori su implicitno izrazili političku ideju o jedinstvu hrvatskih zemalja. U gospodarskom smislu, Izložba je pružila poticaj za implementaciju novih tehnoloških postignuća u gospodarstvu hrvatske (uglavnom poljodjelske i seoske) provincije te manjih gradova i utjecala na rastuću industrijalizaciju. Urbanističko značenje pokazalo se u stavljanju naglaska na širenje izgradnje prema zapadnom rubu Donjega grada. U počast Izložbi predan je gradu Zagrebu konjski tramvaj.

Uz zgrade institucija i društava koje obrubljuju Sveučilišni trg, podignuta su još 22 izložbena paviljona, te je tako utrt put paviljonskoj izložbenoj arhitekturi. Trajniji izložbeni objekti sačuvani su i nakon održavanja izložbe (kao npr. paviljon vladinog Odjela za pravosuđe koji je po zatvaranju izložbe darovan Botaničkom vrtu). Izložba je bila opremljena i posebno izrađenim skulpturama. Među njima se ističu Kip poljodjelstva (tzv. "Žetelica“) i Kip Hrvatske koje je izradio profesor Obrtne škole Dragutin Morak. Ispred Kipa Hrvatske postavljeni su grbovi Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i grada Zagreba. Za vrijeme održavanja izložbe na križanju Ilice i Mesničke ulice postavljen je i spomenik književniku Andriji Kačići Miošiću kipara Ivana Rendića.

Istodobno kad i gospodarsko-šumarska izložba, održavala se u Kraljevskoj zemaljskoj obrtnoj školi i Međunarodna izložba umjetnina kao prateća manifestacija u organizaciji Društva za umjetnost i umjetni obrt. Svoje radove izložili su likovni umjetnici novog naraštaja koji će bitno obilježiti hrvatsku umjetnost na kraju devetnaestog stoljeća: Nikola Mašić, Menci Klement Crnčić, Oton Iveković, Celestin Medović, Ferdo Quikuerez, Ivan Rendić, Dragutin Morak… Svojim značenjem ova je manifestacija uvelike nadišla okvir samog svog održavanja ostavivši trajni pečat za budući razvitak i postojanje Zagreba, te je kao takvu možemo smatrati važnim međašem u povijesti grada, ali i cijele Hrvatske.