Pojam "utemeljiteljsko doba", Gründerzeit, označuje skup kulturnih fenomena između 1870. i 1883. Odnosi se na razdoblje liberalizma u povijesti i kulturi, a u umjetnosti na historicizam.

U tom se ozračju u cijeloj srednjoj Europi osnivaju ustanove odgojnoga značenja, koje svojom prosvjetnom, općekulturnom djelatnošću kao i umjetničkom produkcijom nastoje utjeloviti i širiti estetički ideal toga razdoblja. Riječ je o praktičnoj estetici umjetničkog obrta, primijenjenoj umjetnosti, stvaranju "uljepšanog" građanskog ambijenta - životnog stila prožetog mišlju o napretku.

Tako se i u Hrvatskoj javljaju brojna kulturna, umjetnička, znanstvena, obrazovna, pedagoška, humanitarna, strukovna, gospodarska i športska društva, od kojih neka i od iznimnog značenja za cijelu hrvatsku kulturu, npr. Hrvatsko pjevačko društvo "Kolo" (1862. godine), Društvo umjetnosti (1868. godine), Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima (1868. godine), Hrvatski Sokol (1874.) i Društvo hrvatskih književnika (1900. godine). Tu je još čitavo mnoštvo manje značajnih, ali ne i nevažnih društava najraznovrsnijih funkcija. Ta su društva, osim svojega temeljnog poslanja, odigrala značajnu ulogu i u cjelokupnom životu Zagreba.

Neke od središnjih hrvatskih kulturnih i znanstvenih te gospodarskih institucija, npr. Matica hrvatska (u početku Matica ilirska, 1842. godine), Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo (1841. godine), Trgovačko-obrtnička komora u Zagrebu (1852. godine), datiraju još iz ranijeg, preporodnog razdoblja, a od šezdesetih godina utemeljivanje institucija od nacionalnog značenja poprima sve veće razmjere: 1866. godine službeno je utemeljena Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti), 1874. godine dolazi do reforme i modernizacije Sveučilišta, osniva se sve veći broj obrazovnih ustanova, javlja se potreba za novim izložbenim, kazališnim i koncertnim prostorima, gradi se nova zgrada Sveučilišne knjižnice.

Razdoblje je to intenzivnog razvitka Zagreba kao modernoga grada u urbanističkom i kulturnom pogledu - oblikuje se cjelina tzv. Zelene potkove, utemeljuju se kulturne ustanove od ključnoga značenja ne samo za Zagreb, nego i za cijelu Hrvatsku.

Sustavna izgradnja zgrada za te ustanove uključena je u nove urbanističke vizije gradskih vlasti, a pogotovo hrvatskog predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Ise Kršnjavija. Te zgrade danas zauzimaju ključna mjesta u reprezentativnim palačama na prostoru Donjega grada. Neke od njih i danas su zadržale svoju funkciju ili je djelomično prenamijenile, dok su druge dobile u potpunosti drukčiju namjenu od izvorne.