Pojam "utemeljiteljsko doba", Gründerzeit, označuje
skup kulturnih fenomena između 1870. i 1883. Odnosi
se na razdoblje liberalizma u povijesti i kulturi, a
u umjetnosti na historicizam.
U tom se ozračju u cijeloj srednjoj Europi osnivaju
ustanove odgojnoga značenja, koje svojom prosvjetnom,
općekulturnom djelatnošću kao i umjetničkom produkcijom
nastoje utjeloviti i širiti estetički ideal toga razdoblja.
Riječ je o praktičnoj
estetici umjetničkog obrta, primijenjenoj
umjetnosti, stvaranju "uljepšanog" građanskog ambijenta
- životnog
stila prožetog mišlju o napretku.
Tako se i u Hrvatskoj javljaju brojna kulturna, umjetnička,
znanstvena, obrazovna, pedagoška, humanitarna,
strukovna, gospodarska
i športska
društva, od kojih neka i od iznimnog značenja za cijelu
hrvatsku kulturu, npr. Hrvatsko
pjevačko društvo "Kolo" (1862. godine), Društvo
umjetnosti (1868. godine), Hrvatsko književno društvo
sv. Jeronima (1868. godine), Hrvatski Sokol (1874.)
i Društvo hrvatskih književnika (1900. godine). Tu je
još čitavo mnoštvo manje značajnih, ali ne i nevažnih
društava najraznovrsnijih funkcija. Ta su društva, osim
svojega temeljnog poslanja, odigrala značajnu ulogu
i u cjelokupnom životu Zagreba.
Neke od središnjih hrvatskih kulturnih i znanstvenih
te gospodarskih institucija, npr. Matica hrvatska (u
početku Matica ilirska, 1842. godine), Hrvatsko-slavonsko
gospodarsko društvo (1841. godine), Trgovačko-obrtnička
komora u Zagrebu (1852. godine), datiraju
još iz ranijeg, preporodnog razdoblja, a od šezdesetih
godina utemeljivanje institucija od nacionalnog značenja
poprima sve veće razmjere: 1866. godine službeno je
utemeljena Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti (danas Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti), 1874. godine dolazi
do reforme i modernizacije Sveučilišta,
osniva se sve veći broj obrazovnih
ustanova, javlja se potreba za novim izložbenim,
kazališnim i koncertnim prostorima, gradi se nova zgrada
Sveučilišne knjižnice.
Razdoblje je to intenzivnog razvitka Zagreba kao modernoga
grada u urbanističkom i kulturnom pogledu - oblikuje
se cjelina tzv. Zelene potkove, utemeljuju se kulturne
ustanove od ključnoga značenja ne samo za Zagreb, nego
i za cijelu Hrvatsku.
Sustavna izgradnja zgrada za te ustanove uključena
je u nove urbanističke vizije gradskih vlasti, a pogotovo
hrvatskog predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu
Ise Kršnjavija. Te zgrade danas zauzimaju ključna mjesta
u reprezentativnim palačama na prostoru Donjega grada.
Neke od njih i danas su zadržale svoju funkciju ili
je djelomično prenamijenile, dok su druge dobile u potpunosti
drukčiju namjenu od izvorne.
|
|