Zahvaljujući izgradnji željeznice, prometnom povezivanju, prostornom i demografskom rastu, gospodarskom i urbanističkom razvitku, poljepšavanju te sve većoj otvorenosti, Zagreb postaje važnim urbanim središtem na određenom području, a time i zanimljivim odredištem za brojne putnike, kako hrvatske, tako i strane. Dvije velike gospodarske izložbe (1864. i 1891. godine) predstavljaju neposredan povod za dolazak u Zagreb prvih turista u modernom smislu, pa tako 1891. godine, u prigodi Jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe, izlazi i prvi turistički vodič na hrvatskom jeziku, Vodić kroz grad Zagreb, zagrebačku okolicu i jubilarnu izložbu Dragutina Hirca i Ivana Marhule, a 1892. godine izlazi glasoviti turistički vodič Adolfa Hudovskog. Za neke je pak Zagreb zanimljivo mjesto na proputovanju sa zapada Europe prema istoku.

Negdašnja prenoćišta i svratišta počinju u preporodno doba zamjenjivati hoteli: 1840. izgrađen je u Ilici prvi pravi hotel - hotel "Pruckner", koji 1889. godine mijenja ime u "Royal". Možda najpoznatiji zagrebački hotel u devetnaestom stoljeću bio je "K caru austrijanskom", smješten od 1867. godine u novoizgrađenoj zgradi u Ilici 2. Godine 1877. u njemu je zasvijetlila i prva zagrebačka električna žarulja, u prigodi proslave tristote obljetnice Julija Klovića. Godine 1905. otvoren je, a 1907. preuređen hotel "Palace". Hotel "Esplanada", kojim započinje novo, sjajno poglavlje u povijesti zagrebačkih hotela izgrađen je 1925. godine.

Pojava prvih razglednica također je usko vezana s nastajanjem turizma. Naime, razglednica nije namijenjena primarno dopisivanju (iako je bilo i toga), nego prije svega poruci i informaciji o tome kada je i gdje netko boravio. Pojednostavljeno, putnici se žele pred prijateljima, znancima, rođacima, suradnicima, malo pohvaliti gdje su bili! Stoga razglednica prikazuje samo reprezentativne prostore nekoga mjesta, često i primjetno uljepšane. Te se najstarije zagrebačke razglednice tiskaju u Zagrebu, Beču, Dresdenu i Berlinu, a ponekad u Budimpešti i Pragu. U kontekstu kulturne povijesti grada Zagreba, razglednice i turistički vodiči dokaz su njegova prerastanja u modernu metropolu: kao fenomen zajedničke su cijelom europskom prostoru (i šire) te potvrđuju pripadnost Zagreba europskom kulturnom krugu, svjedoče o gradu kao destinaciji brojnih putnika koji ovamo dolaze u prigodama gospodarskih izložaba, znanstvenih simpozija, športskih sletova i brojnih drugih društvenih događanja te o njegovoj otvorenosti.

Poseban društveni i kulturološki fenomen građanskoga društva predstavljaju kavane. Javno točenje kave javlja se u Zagrebu u 18. stoljeću, a prve "kavane" bile su šatori na zapadnoj strani Harmice, tj. sajmišnog prostora na današnjem Jelačićevu trgu. Značajniju ulogu kavane dobivaju u doba Ilirskog pokreta, a od sredine devetnaestog stoljeća, kad se uređuju po uzoru na bečke, one zadobivaju respektabilnu ulogu postajući kultnim mjestima društvenog života gdje se okupljaju uglavnom obrazovaniji pripadnici srednjeg staleža. One su neformalna i neinstitucionalna susretišta gdje se razmjenjuju mišljenja - od onih o politici do intelektualnih i estetičkih nazora i novih ideja u umjetnosti - i kao takve odigrale su nezamjenjivu ulogu u zagrebačkom društvenom i osobito kulturnom životu.