Kraj 19. i početak 20. stoljeća razdoblje je procvata posebnog segmenta književnosti namijenjenog djeci i mladima. Pri tome hrvatska dječja književnost znatno kasni u odnosu na europske i svjetske tokove. Dok se u svijetu prva djela namijenjena djeci javljaju u 17. i 18 stoljeću u Hrvatskoj se to događa tek polovinom 19. stoljeća. Prva djela su početnice, čitanke, katekizmi, basne, bajke i moralističke priče, prije svega literatura poučnog karaktera. Česte su preradbe djela s njemačkoga govornog područja (Christoph Schmid i Franz Hoffman), ponešto s francuskog (Jules Verne), te danskog (Hans Ch. Andersen) i češkog (Božena Nemcova). Prvi domaći pisci su učitelji-književnici. Među značajnijim imenima početnog razdoblja hrvatske dječje književnosti ističu se Ljudevit Varjačić, August Harambašić, Josip Milaković, Krunoslav Kuten, Milka Pogačić i Marija Tomšić-Im. To je razdoblje obilježeno i pojavom prvih časopisa među kojima se ističu Bosiljak, Smilje i Bršljan.

Poznati zagrebački učitelj, član Hrvatskog pedagoško književnog zbora i tajnik ondašnjeg društva "Dobrotvor" Franjo Bartuš pokrenuo je 1895. godine dječji časopis Mali dobrotvor, koji s desetim godištem prestaje biti mjesečnik, te od 1905. do 1912. izlazi povremeno kao zbirke pjesama, priča i pouke.

Početkom 20. stoljeća, u okviru općeg pokreta za demokratizaciju umjetnosti, razvija se hrvatsko nakladništvo te raste i broj nakladnika koji uspješno posluju s dječjim knjigama. St. Kugli, najznačajniji ondašnji nakladnik hrvatske dječje knjige objavljuje bogato ilustrirani višejezični hrvatsko-njemačko-francuski slikovni rječnik za djecu Mala zorna obuka (Zagreb, 1903.), koji funkcionira ne samo kao rječnik nego i kao slikovnica, još uvijek rijetka u to doba. Ta nam knjiga pokazuje Zagreb kao moderan europski grad u kome se vodi briga o izobrazbi djece i njihovom poznavanju stranih jezika.

Hrvatska dječja književnost u pravom smislu počinje djelom Ivane Brlić-Mažuranić (1874.- 1938.), autorice koja je stvorila djela visoke umjetničke vrijednosti po kojima je postala i ostala hrvatskim književnim klasikom. Ona svoja djela objavljuje upravo u Zagrebu. Prvu knjigu Valjani i nevaljani autorica je objavila u svega stotinu primjeraka u vlastitoj nakladi. Najugledniji tadašnji izdavač dječje knjige, Hrvatski pedagoško-književni zbor, objavljuje njenu drugu knjigu Škola i praznici (Zagreb, 1905.), a nakon toga slijede autoričina remek djela Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913.) te Priče iz davnine (1916.). Već u prvim izdanjima može se uočiti važnost koju u knjigama za djecu ima oprema i ilustracija. Prva izdanja Brlićkinih knjiga krase crteži i slike Naste Rojc, Petra Orlića i Vladimira Kirina, a suvremena izdanja ilustracije Josipa Vanište, Ferdinanda Kulmera, Pike Vončine i Svjetlana Junakovića.

Knjige Ivane Brlić-Mažuranić remek-djela su hrvatske dječje književnosti koja su doživjela brojna hrvatska i strana izdanja. Kod mladih čitatelja iznimno su popularna i danas te su poslužila kao izvrstan predložak za crtani film i multimediju.