Sredinom devetnaestog stoljeća pripremna faza stvaranja hrvatske metropole je dovršena. Povijesne, političke, gospodarske i prometne okolnosti se mijenjaju, nastupa razdoblje zahtjevnih i opsežnih reformi u cijeloj Austro-Ugarskoj monarhiji, a gradu Zagrebu predstoji novi urbanistički razvitak - širenje grada iz gornjogradskih i kaptolskih brežuljaka prema prostranijem području današnjega Donjeg grada, a u sklopu toga razvitka nastavak utemeljivanja središnjih hrvatskih kulturnih i znanstvenih institucija, te širenje onih koje su već postojale.

Početkom šezdesetih godina u južnom su dijelu Donjega grada još uvijek prostrane poljoprivredne površine: oranice, pašnjaci, vrtovi i vinogradi - to je prostor poljoprivredne i predindustrijske proizvodnje koji djelomično ima ladanjski karakter.

Već prisutne razvojne tendencije dobivaju zaokružen izraz 1865. godine izradom Prve (generalne) regulatorne osnove Zagreba. Jezgru novoga grada, koji je tada tek na pomolu, predstavlja Novi trg - Trg Nikole Šubića Zrinjskog, koji to ime dobiva 1866. godine a nosi ga i danas. Tim korakom, tj. uređenjem Trga Nikole Šubića Zrinjskog, započeo je planski razvitak donjega grada. 1887. godine izrađena je druga regulatorna osnova, nakon čega počinje sustavna izgradnja trgova u nizu tzv. Zagrebačke zelene potkove.

Trg Nikole Šubića Zrinjskog prvi je, kreće li se od sjevera, u nizu trgova tzv. Istočnog perivoja, tj. istočnog kraka Zagrebačke zelene potkove. Slijedi ga Trg Josipa Jurja Strossmayera (u početku Akademički trg), dok je na samom jugu Tomislavov trg s Glavnim kolodvorom.

Starčevićev trg, koji se nalazi jugozapadno od Tomislavovog, smješten je na razmeđu tzv Istočnog i Južnog perivoja, odnosno južnog kraka perivojnog vijenca. Njime dominira zgrada Starčevićevog doma pročeljem okrenuta prema jugu. Južni perivoj nastavlja se Mihanovićevom ulicom s hotelom Esplanada (1922./1925. god.), Središnjim uredom za osiguranje radnika, Poslovnom upravom kraljevske ugarske državne željeznice kao i drugim značajnim zgradama te Botaničkim vrtom i Trgom Marka Marulića sa zgradom Sveučilišne knjižnice.

Trgom Ivana, Antuna i Vladimira Mažuranića s Hrvatskim domom odnosno zgradom Hrvatskog sokola i pjevačkog društva Kolo te zapadnim krilom zgrade, namijenjenim pogonskoj stanici kazališta, započinje Zapadni perivoj. Na Mažuranićevom se trgu, osim drugih značajnih zgrada, nalazi i zgrada Trgovačko-obrtničke komore uz koju je bila i zgrada njezinog muzeja.

Zapadnu stranu Zagrebačke zelene potkove zatvara prema Savskoj ulici Rooseweltov trg s tzv. Školskim forumom (Kraljevskom realnom gimnazijom odnosno Donjogradskom gimnazijom) te Trg maršala Tita čijim središtem dominira zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, dok se sa sjeverne strane ističe Hrvatski učiteljski dom, a s južne strane Obrtna škola (danas Muzej za umjetnost i obrt) koja je godine 1887/1892. izgrađena prema projektu arhitekta Hermanna Bolléa. Negdašnja zgrada Obće bolnice Sestara Milosrdnica, koja je 1875. godine prenamijenjena u zgradu Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I.,najstarija je od značajnih zgrada na tom trgu.

Opisani niz zagrebačkih trgova, koji se prostire samim središtem grada, zagrebačka povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević naziva "zelenom potkovom“, jer, promatrani iz zračne perspektive, tvore oblik potkove. Taj središnji prostor grada Zagreba planski je građen u sklopu urbanističkih vizija zagrebačkog poglavarstva, a kasnije i ministra bogoštovlja i nastave Ise Kršnjavija.

Trgove obilježuje gustoća svojstveno središnjih urbanih sadržaja i visoka razina estetskog oblikovanja ukupne sredine. Oni su višestruko reprezentativan prostor Zagreba i snažno obilježje njegova urbanog identiteta. Spomenik su epohe koja je stvorila moderni grad i spojila povijesna naselja u jedinstven urbani organizam.
[…]
Planiran, pravilan ortogonalan tlocrt budućega Donjega grada uvjetuje osebujan oblik slijeda jednakih trgova poput okvira; njima su namijenjeni svi važni sadržaji središta i značaj društvenog prostora.

Snješka Knežević, Zagrebačka zelena potkova, Zagreb, 1996.