Weitzov nasljednik, Antun Reiner, primljen je među građane Slobodnog i kraljevskog grada Zagreba 4. veljače 1742. kao kipar, "statuarius", ali je poznatiji kao tiskar. Reiner je rođen u Poljskoj, u Krakovu, a nije poznato kada je došao u Zagreb. Godine 1739. oženio se u Zagrebu Dorotejom Terihaj, nećakinjom kanonika Nikole Terihaja. Godine 1745. kupio je sa suprugom kuću na mjestu današnje Demetrove 15, a kanonik Terihaj je uz to poklonio svojoj nećakinji susjednu kuću. Nakon smrti supruge 1748., Reinerovo se materijalno stanje počelo pogoršavati. Opravdana je pretpostavka da je nakon ženine smrti izgubio naklonost kakonika Terihaja.
Pretpostavlja se da od godine 1748. ili 1749. radi za tiskara Ivana Krstitelja Weitza. Moguće je da je postao suinvestitor tiskare te da pomaže Weitzu da se izvuče iz nagomilanih dugova. Isto tako, pretpostavlja se da je vinjete kojima je Weitz ukrašavao knjige, a koje su se mogle nabaviti u inozemstvu, za što je Weitz nije imao novaca, izrađivao upravo Reiner.
Weitz je umro 14. ožujka 1751., a nakon
nekog vremena Reiner se ženi Weitzovom udovicom
Anom Marijom, s kojom je imao četvoro djece.
Iako nije bio tiskar po struci, dobio je
od carice Marije Terezije, na preporuku
Adama Baltazara Krčelića, 9. travnja 1754.
povlasticu pa postaje privilegirani državni
tiskar, "Regni Croatiae Typographus Privilegiatus".
Reiner je trebao tiskati Krčelićevu knjigu
Historirum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis
(tiskao ju je tiskar Antun Jandera 1770.),
ali ju, zbog Krčelićevih svađa s drugim
kanonicima, nije uspio u potpunosti tiskati
pa je zbog toga pao u dugove jer je izostao
očekivani prihod od tiskanja Krčelićeve
knjige.
Početkom 1759. tiskaru prodaje Franji Kajetanu Härlu, te se morao iseliti iz Kraljevinske kuće (Domus regnicolaris), gdje se nalazila tiskara. Reiner sa suprugom Anom kupuje 1759. nekadašnju kuću tiskara Weitza (danas Opatička 15). Novac za kupnju kuće vjerojatno je namaknuo prodajom tiskare.
Reinerovo je kapitalno tiskarsko djelo
Cithara
octochorda (1757., pretisak
je objavila Hrvatska akademija znanosti
i umjetnosti 1998.), koje potvrđuju pretpostavku
da je Reiner, još kao pomoćnik u Weitzovoj
tiskari, izrađivao vinjete za knjige.