P. R. Vitezoviću (Senj, 7. I.1652. - Beč,
20. I. 1713.) pomogao je da postane zagrebački
tiskar zagrebački biskup Aleksandar Ignacije
Mikulić (biskup od 1688. do 1694.), s kojim
je Vitezović prijateljevao. Značajno je
za hrvatsku kulturu da je upravo Vitezović
nagovorio biskupa Mikulića da otkupi Valvasarovu
zbirku za knjižnicu Zagrebačke biskupije.
Nakon osposobljavanja Kraljevinske tiskare
za rad, P. R. Vitezović 1695. započinje
bogatu tiskarsku djelatnost. Tiska veći
broj svojih djela, od kojih je najpoznatije
Kronika, aliti szpomen vszega szvieta
vikov, pisana na hrvatskom jeziku (1696.).
Djelo je objavljeno, uz nadopune, još dva
puta, 1744. i 1762. Godine 1700. Vitezović
je tiskao svoju knjigu Croatia rediviva,
koja je 1997. objavljena u prijevodu s latinskog
jezika, s komentarima, čak u dva izdanja:
jedno su izdanje objavili nakladnici Golden
marketing i Narodne novine (prijevod Zlatko
Pleše, uvodna studija Josip Bratulić), a
drugo nakladnici Latina et Graeca i Hrvatski
institut za povijest (prevela i priredila
Zrinka Blažević). Croatia rediviva
je djelo pisano u domoljubnom duhu, kojim
je Vitezović želio među Hrvatima utvrđivati
nacionalni ponos, a ostale narode u Austrijskoj
carevini upoznati sa značajem Hrvatske.
I knjigu Stemmatographiae Illyricanae
(1701.), prvu tiskanu hrvatsku knjigu iz
grboslovlja, tiskao je Vitezović u svojoj
zagrebačkoj tiskari.
Osim vlastitih djela, Vitezović je tiskao
i knjige drugih autora. Treba spomenuti
vrijedne knjige zagrebačkog kanonika Mihalja
Šimunića Fenix pokore pod krelyutmi
miloszerdnoga pelikana pochivajucha
i Szlusbu
Marialzku (1697.) te knjigu
Pala Esterhazyja Szobottni kinch Blasene
Devicze Marie (1696.)
Vitezović je za svoj rad od Hrvatskoga
sabora primao redovitu godišnju plaću u
iznosu od 200 ugarskih forinti. Kako nije
mogao tim novcem podmiriti sve troškove
svoje tiskare, Vitezović je naplaćivao tiskarske
usluge od svojih naručilaca. Međutim, Vitezović
nije tiskao samo knjige koje su bile naručene
za tiskanje, nego je tiskao i knjige za
potrebe promidžbe svojih ideja. Osim toga,
ponekad nije naplaćivao tiskarske usluge
svojim prijateljima. To je uzrokovalo financijski
loše poslovanje tiskare kojom je upravljao
Vitezović. Takvom lošem poslovanju nije
pomoglo ni tiskanje kalendara - pred svaku
Novu godinu Vitezović je tiskao kalendar
za iduću godinu, a kalendari su se u starom
Zagrebu uvijek dobro prodavali. Sačuvan
je primjerak kalendara za 1705. godinu (čuva
se u NSK), a naslov mu je: Miszecznik
hervacki goszpodi, goszpodarom i vsakem
verszti lyudem obojega sztrana i szpola,
za vsako vreme, priliku i shellu kruto hasnovit
i potriban.
U požaru koji je poharao Zagreb 1706. stradala je i Vitezovićeva kuća, a tiskara je oštećena. Danas je teško procijeniti koji je bio stvarni stupanj štete i je li to bio jedini razlog što je Vitezović bio prisiljen prekinuti rad na tiskanju knjiga. Naime upravo u to vrijeme on je bio u velikim materijalnim teškoćama, a bio je i u sukobu s nizom osoba na vlasti. Uz obrazloženje da je tiskara stradala u požaru pa ne može nastaviti s radom, podžupan Zagrebačke županije je 1709. preuzeo tiskaru i privremeno je smjestio u biskupskom dvoru. Temeljni razlog za to nije bila briga za tiskaru, nego namjera da se Vitezovića ukloni iz Zagreba.
|
|