Knjigoveža i knjižar Franjo Zerauscheg (? - Zagreb, 20. IV. 1797.) poznatiji je kao tiskar, iako je tiskarstvo bilo tek kratka epizoda tijekom njegova dugogodišnjeg života i rada u Zagrebu. Ništa se ne zna o njegovom porijeklu. Može se pretpostaviti da je bio Slovenac, iako se sam smatrao "Nijemcem" (germanicus). Vlastoručno je pisao i potpisvao se isključivo njemački, goticom.
Među građane Slobodnog i kraljevskog grada Zagreba primljen je 5. veljače 1755. Od kraja 1755. bio je član ceha knjigoveža u Beču, a od 1767. i u Grazu. Umro je u Zagrebu 20. travnja 1797. u dobi od oko 96 godina.
Zerauscheg 12. prosinca 1763. kupuje zagrebačku
tiskaru od Josipa Schottera za 1200 forinti
plativši u gotovini 500 forinti, tj. samo
manji dio ugovorenog iznosa. Radi na obnovi
tiskare te nabavlja slova, u prvom redu
gotička tj. njemačka slova te potrebna latinička
slova. Zerauscheg je bio prosječan tiskar
u svakom pogledu. Uglavnom je tiskao kalendare,
školske udžbenike i molitvenike, dakle djela
koja su se sigurno mogla prodati. Značajnije
knjige koje je Zerauscheg tiskao su Pet
kamenov preche Davidove Jurja Reša,
tiskana 1764., te bistrički molitvenik Kinch
oszebuini Szlavnoga Orszaga Horvatczkoga,
tiskan 1765.
Kod njega u tiskari najkasnije od početka 1766. radi kao pomoćnik Antun Jandera, kojemu je kasnije predao tiskaru. Godine 1766. Jandera tiska knjige pod svojim imenom, s dodatkom "...Litteris Francisci Zerausceg", da bi kasnije izostavio i tu napomenu.
Prekretnica je nastala početkom 1768. kada
je Zerauschegov povjerilac, klobučar Andrija
Besse, zatraži od Zerauschega uzajmljeni
novac. Budući da ga Zerauscheg nije imao,
na knjizi Zerczalo Marianszko kipa Jeruzalemszkoga
vu Krapine pod Bratovschinum sz. Skapulara
podignyenoga, tiskanoj početkom 1768.,
piše: "stampano pri Andrasu Besse purgaru
klobucharu, per Anton Jandera factorem"
(pretisak je 1996. objavilo Narodno sveučilište
u Krapini)