Tiskar Jacob Vjenceslav Heywel došao je u Zagreb krajem 1710. a najkasnije početkom 1711. iz Koruške, gdje je prethodno rasprodao cjelokupnu svoju imovinu. Krajem 1712. obraća se Saboru s molbom da mu se isplati dogovorena plaća od 50 forinti godišnje za protekle dvije godine. Pitanje plaće tiskaru ponovo se pokreće 1716., ali je tek 1720. zaključeno da mu se isplati zaostatak od 60 forinti, dok će se preostalih 90 forinti isplatiti "kasnije". Usporedbe radi može se reći da je približno u to vrijeme plaća ljubljanskog tiskara bila 200 guldena pa prema tome plaća od 50 forinti godišnje, koja je Heywelu obećana, i nije bila tako velika, pogotovo zato jer ju nije primao redovito.
Nema pouzdanih podataka gdje se u Heywelovo vrijeme nalazila tiskara. Na temelju
nekih pokazatelja može se pretpostaviti
da je tiskara koju je vodio Heywel jedno
vrijeme bila smještena u današnjoj Habdelićevoj
ulici, u blizini knjižare Ivana Andrije
Hartlebena, s kojim je u svakom slučaju
tiskar Heywel tijesno surađivao. Pretpostavlja
se da je bila u franjevačkom samostanu,
ali za takvu pretpostavku nema stvarne potvrde.
Ipak, vjerojatno je bar neko vrijeme bila
smještena u kapucinskom samostanu, budući
da je Heywel 1715. tiskao I. svezak propovijedi
znamenitog zagrebačkog kapucina Matije Markovića
Hrana duhovna ovchicz kerschanszkeh.
Propovijedi, pisane hrvatskim kajkavskim
književnim jezikom, kapucin Marković, poznat
i pod redovničkim imenom Štefan Zagrebec,
objavio je u pet svezaka, na 3000 stranica,
a posljednji svezak tiskan je 1734. u Zagrebu
u tiskari Ivana Weitza. Heywel očito nije
bio baš uredan, niti se brinuo o estetskoj
strani knjiga koje je tiskao jer se kapucin
Matija Marković požalio tadašnjem zagrebačkom
biskupu Mirku Esterházyiju da je prvi svezak
njegovih propovijedi tiskan vrlo neuredno,
a da se ni tiskar ni knjigoveža - knjižar
baš ne zalažu oko prodaje pa tako trpi veliku
štetu. Zbog toga je sljedeći, II. svezak
dao tiskati i uvezati u Celovcu, gdje mu
je tiskar Kleinmayer obećao da će knjiga
biti tiskana u roku od 4 mjeseca. Taj je
podatak zanimljiv stoga jer pokazuje koliko
je vremena bilo potrebno za tiskanje knjige
poznatog opsega (672 stranice).
Heywel je vodio tiskaru nešto više od
deset godina, a do sada je nađeno 13 što
većih što manjih djela koja je Heywel tiskao.
Među njima, osim navedene knjige Matije
Markovića, treba spomenuti knjigu Veteris
& novae geographiae compendiosa congeries
Jakova Pejačevića, prvi hrvatski udžbenik
iz geografije, kao i djelo Philomelu
iliti Szlavichek vu puschine Svete
Gertrude i Hortulus Marianus Francoisa
de La Croixa.
Jacob Vjenceslav Heywel umro je vjerojatno sredinom 1722. budući da je na Kraljevinskoj konferenciji 26. listopada 1722. zaključeno da se novom tiskaru, koji je došao na mjesto umrlog prethodnika, izda tiskarski pribor.